Zašto bh. privrednici okreću glavu od gladnih? Javna kuhinja u Mostaru traži podršku za osnivanje banke hrane

"Dosta ljudi ovisi o javnim kuhinjama u Mostaru. Broj korisnika raste svakodnevno, posebno u ovakvim ljetnim periodima u Mostaru, koji je turistički grad. Onda bude pritisak i veći sa strane, ali mi radimo kao gradska institucija, jedna institucija čiji je osnivač Grad Mostar, i svakodnevno se, pošto smo u centru grada, odmah blizu Vijećnice, suočavamo s tim pritiskom novih korisnika. U stvari, ljudi nam dolaze koji nisu na spisku. Ne vraćamo nikoga, pokušavamo da niko ne ode odavde gladan. Ali teška je situacija. Svi znamo kakva je situacija u državi, u svijetu, i hrana je skupa. Nije lako preživjeti. Jednostavno, posla ima, stiže se nekako, ali nije to idealno. A ovo što ste vi rekli sad, vezano za ovaj sektor, za ovu našu ideju jedne socijalne solidarne banke hrane, to je već godinu, godinu i po dana jedna stara ideja. I naši prijatelji iz Italije, iz Ausera, koji su inače donatori Mostaru još od rata i koji su djecu slali u ratu u Italiju, oni su nam taj prijedlog dali na inicijativu gradonačelnika Kordića. Tako je sve krenulo. Pa evo, mi se nadamo da ćemo nešto uspjeti uraditi. Mi smo već u pokušaju, mi tu već imamo neke planove, imamo neke vizije, ali bez pomoći privatnog sektora koji kontrolira uvoz, prodaju i distribuciju hrane, bez njega ne možemo ništa", objasnio je Zelenika na početku razgovora.

Upitan o konkretnom planu i načinu realizacije ove ideje, Zelenika ističe da je trenutno sve najviše na donacijama.

"Pa evo, sad ćemo nastaviti poslije ove jučerašnje konferencije koju smo imali, koja se pokazala kao jedan dobar potez, gdje smo, evo, i ostali poslije konferencije razmijenili iskustva, gdje su došli skoro svi centri za socijalni rad iz Hercegovine koji su mogli doći, ali su skoro svi imali predstavnike. I nama je najvažnije prvo taj sistem, da se nekako shvati šta je to, bit, ideja i kako je to zamišljeno. Niti mi, kao pučka kuhinja u Mostaru, niti moj kolega Kajtaz u Crvenom križu, koji vodi javnu kuhinju, imamo rješenje sami. Mi imamo dvije kuhinje u Mostaru koje svaki dan podijele preko 500 obroka, minimalno, a ima još kuhinja koje rade preko drugih građana. U Mostaru se oko 1.000 obroka podijeli sigurno, minimalno, svaki dan. Naša je ideja, znači, sljedeći potez je da mi probamo objasniti ovu priču tim velikim igračima, distributerima i dobavljačima. Ja sam upravo, evo maloprije, dok sam čekao razgovor s vama, pokušavao doći do nekih informacija od Porezne uprave, da vidimo koliko je te hrane zvanično donirano u godinu dana, po tom pravilniku o doniranju hrane koji je stvarno dobar, ali se slabo koristi kod nas. Znači, smiješne su brojke koje zvanično prolaze kroz donacije, ali nadam se da će to biti drugačije uz pomoć medija. Ja sam siguran da bez vas, bez vaše priče, bez uključivanja medija i javnosti kroz vas, nećemo doći do tih igrača, jer slabo oni shvataju. Znate onu priču – sit gladnog ne shvata", kazao je direktor mostarske javne kuhinje.

Regionalna praksa i zakonske prepreke u BiH

Zelenika je potvrdio da u regionu postoje primjeri dobre prakse koji dokazuju funkcionalnost ovog sistema.

"Da, da, imamo primjere. Ja sad imam tu i pismo jednog prijatelja iz Italije, koji vodi Auser, organizaciju koja je to faktički patentirala u Italiji. U Padovi je njihovo glavno sjedište, ali su oni iz Monte Grotta, iz jednog malog mjesta. Hrvatska je, na primjer, dosta toga prepisala. Treba prepisati ono što je dobro. U Hrvatskoj postoji deset takvih banaka, devet je preko Crvenog križa, jedna je preko drugih građana, neke druge organizacije. Mi u BiH, faktički na teritoriji sa približno istim brojem stanovnika kao Hrvatska, imamo jednu, preko Fondacije Mozaik 'Niko gladan, niko sam'. Jednostavno, evo, ja sam malo pregledao i njihovu stranicu i od trećeg mjeseca nema donacija ni kod njih, a prema njima idu sve donacije u BiH. Znači, nema sluha od naših privrednika da se ovo pokrene, a bez njihove pomoći mi ne možemo. Mi možemo opremiti preko fondova, pisati projekte, sve naći, i police, i komore, i sve organizirati nekako, ali bez hrane mi džaba to radimo."

Na pitanje kako ubijediti privrednike da se aktivnije uključe, Zelenika smatra da je ključ u većem medijskom angažmanu.

"Mislim da bi samo malo više trebalo izreklamirati ovu priču preko vas, preko medija i svega toga. Jer ti problemi su bili isti i slični svugdje, i kod njih u Italiji kada su krenuli s tim, a i kod nas. Ekipa iz Mozaika i Agencije za sigurnost hrane došli su do sličnih problema koji se kroz ovaj posao pojavljuju i koje treba rješavati. To su tri osnovna problema. Nedovoljno informiranje kompanija o zakonskim mogućnostima i poreznim olakšicama. Jer oni imaju porezne olakšice za ovaj zakon. Ja shvatam da u velikim kompanijama, gdje ima puno zaposlenih, to zahtijeva dodatni posao i da bi neko morao pratiti taj proces", kazao je te dodao:

"Ali oni imaju te ljude u komercijali i u ljudskim resursima. Ja mislim da bi se to moglo uraditi. Onda imamo pitanje kratkoće rokova. Ali kod nas zakon predviđa pet dana, što nije loše. U Italiji je, naprimjer, 24 sata, a kod nas pet dana nakon isteka roka da se roba može donirati i osloboditi PDV-a. Uglavnom, taj zakon nije loš. Pravilnik koji je donesen je dobar i svaka čast ekipi koja ga je izgurala i koja ga je na nivou države jednoglasno usvojila, ali se slabo koristi. Ja mislim da bi se probudila svijest kada bismo više pričali o ovome, kada bi mediji više govorili o tome, da se vidi da gladnih ljudi ima. Ima gladnih ljudi."

Zadnja brana siromaštva

Govoreći o tome koliko je društvo svjesno broja ljudi koji jedva preživljavaju, Zelenika je podijelio svoje lično iskustvo i promijenjenu perspektivu otkako vodi kuhinju.

"Evo, puno se i moja slika promijenila jer nisam došao iz ovog sektora, došao sam iz jednog drugog sektora, ali znam puno ljudi, hodam među ljudima, bio sam vezan za svašta nešto i faktički sam bio i gradski vijećnik u jednom mandatu. Ali gladnih ljudi ima. Ponovo se vraćam na ono da sit gladnog ne shvata. Kad pričam s ljudima, kada me neko pita gdje sam sad i šta radim, pa počnem pričati šta se ovdje dešava, šta sam vidio i šta gledam svakodnevno, ljudi ne vjeruju. Ljudi ne vjeruju kada im pričate da dođe čovjek koji nije na spisku i kaže da je gladan. A ko će ga vratiti kada kaže da je gladan?", upitao je pa nastavio:

"Mi pokušavamo stvarno na sve načine da izađemo ljudima u susret i da im damo neki obrok, ali pritisci su veliki. Svi mi, ja, kolega u Crvenom križu, jučer sam razgovarao i sa centrima za socijalni rad, s ljudima iz Caritasa i drugih humanitarnih organizacija koje rade sličan posao – svi smo u istim problemima. Svi imamo nekad donaciju tone riže ili makarona ili nečega drugog i ne možemo to odjednom potrošiti. Ostat će nam. Mi smo, naprimjer, za Bajram dijelili pakete jer imamo neku namirnicu koju možda nećemo uspjeti potrošiti dok je još kvalitetna. Kada bi ta banka hrane postojala, sve bi se puno bolje organiziralo."

On je detaljnije opisao i italijanski model koji žele primijeniti u Hercegovini.

"Naša ideja je čak bila da imamo jedan market po uzoru na italijanski model. Htjeli smo to povezati sa umirovljenicima i još uvijek to želimo. Nadamo se da ćemo uspjeti, ako bude sluha, povezati udruge umirovljenika koje bi radile u tim marketima, naprimjer dva sata prijepodne i dva sata poslijepodne. Centri za socijalni rad bi sve kontrolirali preko nekih bar-kodova ili šifri, a korisnici bi dolazili i uzimali hranu koja im je potrebna. Možda je neko bolestan, a mi mu dajemo gluten, a on možda ne smije jesti gluten i tako dalje. Nama su jedno predavanje održali ljudi iz Monte Grotta, direktor njihove kuhinje i direktorica skladišta. To je jedna strašno dobra ideja i ja se nadam da ćemo uspjeti otići u Monte Grotto sa jednom malo širom ekipom da to vidimo. Nama u Hercegovini to treba. Bez obzira na ovu dobru priču u Sarajevu, dok mi dođemo do donacija, one se podijele u roku od par minuta preko aplikacije i nestanu. Mislim da ima prostora da se to uradi, ali ponovo se vraćam na istu priču – ako ne budemo imali podršku velikih igrača, distributera, dobavljača i proizvođača hrane, mi smo u problemu", kazao je Zelenika.

Kazao je da je nevjerovatno koliko se količine hrane baca na svjetskom i na nivou BiH:

"Kada sam čuo podatak da je prošle godine u svijetu bačena hrana u vrijednosti od 37 milijardi eura, to je nemoguće. Niko u Africi ne bi trebao biti gladan, a ne u BiH. Ja mislim da se može uraditi mnogo toga, ali ne može jedna pučka kuhinja, ili narodna kuhinja, ili Crveni križ, ili 50, 60, 70 kuhinja koliko ih ima u BiH. Mi smo zadnja brana siromaštva. Kao što je kolega Kajtaz jučer rekao, mi branimo nerede u državi, jer narod, ako ne bude imao šta jesti, izaći će sutra na ulicu. Mislim da nismo najbolje shvaćeni od društva i od tih većih igrača, iako ima ljudi koji pomažu i ima firmi koje doniraju. Neki čak ne traže ni potvrdu, iako mi kao registrovana ustanova i javna kuhinja možemo ovjeriti formular za donaciju. Zakon je stvarno dobar, ali ga treba bolje koristiti."

Svakodnevni kontakt s korisnicima i potresne ljudske priče

Zelenika se osvrnuo i na svakodnevne kontakte s korisnicima te teške sudbine s kojima se njegovi uposlenici susreću.

"Ja sam vam, da vam pošteno kažem, u svakodnevnom kontaktu s korisnicima. Malo prije razgovora s vama razgovarao sam s nekim korisnicima koji su ranije došli. Mi smo trenutno u renoviranju. Prije godinu i po preuzeo sam objekat koji je bio u lošem stanju. Sada funkcionišemo u pola objekta, privremeno sam izmješten, nemam ni kancelariju. Dobili smo sredstva iz Hrvatske, pisali smo projekat, Republika Hrvatska nam je pomogla preko njihovog Ministarstva rada i socijalne skrbi. Bile su komisije koje su pregledavale prostor jer su to donatorska sredstva koja se moraju opravdati. Imali smo problema sa građevinskim radnicima, znate kako ih je danas teško pronaći, pa se sve malo odužilo. Tako da sam svakodnevno u kontaktu s ljudima. Znam dosta korisnika iz grada, živim vrlo blizu i svakodnevno ih srećem. Bilo je i smješnijih situacija, ali i teških. Kao što ste i sami rekli, to su teške sudbine", kazao je Zelenika.

Kaže da je, onaj ko dođe u Javnu kuhinju već prošao nešto teško u svom životu:

"Svi oni imaju svoju priču i svi imaju tešku priču. Bilo je i teških situacija, napada na naše radnike, nezadovoljstva hranom, ali to su uglavnom pojedinci koji su u tom trenutku bili u posebnom stanju. Nedavno sam imao konflikt s jednim korisnikom. Napravio je nered nakon što nekoliko dana nije dolazio. Sutradan smo to riješili tako što sam ga snimio telefonom i pokazao mu snimak. Kada je vidio sebe, ostao je zatečen. Sve se može riješiti ljudski. Ja s njima razgovaram. Nekad sam im i psiholog, i prijatelj, sve u jednom trenutku."

Na kraju razgovora, Zelenika je posebno naglasio ugroženost boračke populacije i najmlađih korisnika.

"Imamo dosta razdvojenih branitelja, bez obzira kojoj su vojsci pripadali. Sa svima razgovaram i komuniciram. Braniteljska populacija je u vrlo nezgodnoj situaciji. Možda i u najtežoj, jer su primanja mala i pritisak je svakodnevan. A kada su u pitanju djeca, neko mora donijeti hranu kući. Mi trenutno hranimo četrnaestero maloljetne djece. Pravimo i pakete za korisnike koji su slabopokretni. Od korone više ne organizujemo obroke u prostoru kao ranije, ali svakih sedam do deset dana, ili kada nam se jave, odnesemo pakete za desetak ili petnaest porodica koje ne mogu doći, jednostavno zato što nemaju novca za taksi ili autobus ili ne mogu zdravstveno", zaključio je Zelenika.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad